O radu i djelu profesora Badovinca govorila je Tatjana Šimundić, profesorica povijesti:

Jednu od svojih knjiga, naš je kolega Željko Badovinac, počeo latinskom izrekom:

Nije važno živjeti, već vrijediti u životu.

           Prema ovom načelu i sam je živio svoj život. Rođen je  26. svibnja 1954. u Glini. Majka Katarina bila je učiteljica, a otac Milan, geodet. Od samoga početka, život mu nije bio naklonjen. U dobi kad roditelji najviše trebaju svome djetetu da bi ga usmjerili, ostaje bez oca koji pogiba nesretnim slučajem u automobilskoj nesreći. Praznina koju je ostavio u dječakovu životu, osjetila se zauvijek. Nakon osnovne škole završava gimnaziju u Glini te odlazi u Zagreb gdje upisuje studij obrane i zaštite. Završava ga i ostaje raditi u Zagrebu u Trgovačkoj školi. Iako ga  Domovinski rat zatiče u Zagrebu, vraća se u Glinu, među svoje sugrađane i zajedno s njima brani svoju Hrvatsku.

            Od 1996. radi u glinskoj Srednjoj školi kao profesor etike i latinskog jezika, a jedno kratko vrijeme obavlja i posao pedagoga. U radu s učenicima pronašao je ispunjenje i uvijek ih uvažavao. Učenici su za njega bili osobe sa stavovima, mišljenjima, sudbinama. Takav je bio i kao kolega: donosio bi i najmanju pisanu informaciju vezanu uz naš predmet ako bi mislio da će nam dobro doći u radu, rado dijelio s nama bogato znanje, spremno surađivao kad god se to od njega tražilo, izlazio u susret, pristojno, elokventno i suosjećajno razgovarao, kavalirski se odnosio spram ženskog dijela, a prijateljski s muškim kolegama.

            U svom je kratkom životu našao vremena baviti se mnogim aktivnostima:bio je utemeljitelj Društva naša djeca Glina, Glinskog atletskog kluba i Rukometnog kluba. Volontirao je za Crveni križ, bavio se planinarenjem, a bio je i instruktor za edukaciju o zaštiti od mina Međunarodnog i hrvatskog Crvenog križa. Objavio je čak četiri knjige, uglavnom vezane uz svoj rodni grad kojeg je neizmjerno volio; Povijest župe Maja, Povijesni pregled glinskog sporta, Osobe koje su dale pečat glinskoj povijesti, kulturi i politici i Orijentacija u prirodi.

            Dragi i poštovani kolega, hvala ti što si svojom osobnošću obogatio naše živote i svojim, uvijek nasmiješenim licem poručivao da je lako živjeti iako ti život nije bio lagan. Hvala ti!