Svjetski dan umjetnosti obilježava se 15. travnja, na dan rođenja Leonarda da Vincija, renesansnog genija čije stvaralaštvo simbolizira univerzalnu snagu umjetnosti. Ovaj dan odredila je International Association of Art (IAA / AIAP) u partnerstvu s UNESCO-om kako bi se na taj dan promicala svijest o kreativnim aktivnostima širom svijeta.

U našoj je školi obilježavanje Svjetskog dana umjetnosti povezano s Likovnim susretima “Lukine crte“. Naš bi Luka Norković 14. 4. slavio svoj rođendan. Prerano nas je napustio i u sjećanje na njega organizirali smo treće susrete po redu na temu Ugrožena drvena arhitektura.

Tim povodom organiziraju se različita događanja i aktivnosti poput: radionica, predavanja, stručnih usavršavanja, a sve u želji kako bismo prikazali raznolikost i bogatstvo umjetnosti.

S aktivnostima, o kojima smo vas izvještavali, započeli smo 18. veljače 2025. kada je  dr. sc. Sanja Lončar, izv. prof. predstavila projekt Ugrožena drvena arhitektura Banovine/Banije, Pokuplja i Posavine, Društva Terra banalis, a dr.sc. Hrvoje Tomić, izv. prof. nas je uputio na uporabu suvremene tehnologije u snimanju drvene arhitekture.

Ponukani viđenim i predstavljenim uputili smo se i sami u neposredno okruženje do Dolnjaka i Svračice istražiti i dokumentirati očuvanost drvene arhitekture i tradicija povezanih uz drvenu baštinu.

Naši su se učenici okušali u rezbarenju i obradi drva te su pokušali izraditi drvene kalupe za utiskivanje i otiskivanje gline. Iskustvo je neprocjenjivo i u današnje vrijeme iznimno vrijedno.

Primjeri dobre prakse odličan su pokazatelj kada nemate puno iskustva u području koje vas zanima i zato smo 12. 4. 2025. odlučili da provedba 3. likovnih susreta „Lukine crte“ – ugrožena drvena arhitektura bude kroz stručni obilazak Pokuplja, nazvan „Rutom drvene arhitekture“ pod vodstvom dr. sc. Sanja Lončar, izv. prof.

Otputili smo se preko rijeke Kupe, u Europu (za one koji ne znaju rijeka Kupa je u ovom dijelu Hrvatske prirodna granica koja dijeli Europu od Balkana). Zanimljiv je to podatak kada uzmete u obzir povijesne događaje i sve ono što je obilježilo živote s ove ili one strane rijeke, a sjećanja nisu na davna vremena.

Drvena arhitektura i baština u našem neposrednom okruženju izrazito je ugrožena, od primjera koji su nam poznati i možemo ih posjetiti do onih koji su samo u ostacima ili ih viđamo u dokumentima, tako da sve češće govorimo o baštini koja nedostaje. Hoće li znanja, vještine i umijeća potrebna za oblikovanje i rad u drvu opstati i u našem prostoru ovisi i o ovakvom djelovanju.

Naš stručni obilazak bio je usmjeren na očuvanu drvenu arhitekturu te primjere kako su je lokalne zajednice, udruge ili pojedinci uklopili u svoj život, angažmane ili posao. U selu Brest Pokupski dočekao nas je gospodin Darko Hrnčević ispred Mjesnog odbora i KUD-a Hrvatska sloga te nam je prenio informacije o sudbini u ratu stradale i nanovo obnovljene drvene kapele sv. Barbare, na mjesnom groblju i jedinstvenoj zadružnoj drvenoj kući Jurinac.

Na drugoj strani sela, ponovo uz rijeku Kupu, posjetili smo „Galeriju uz rijeku“ u kojoj nam je ljubazni domaćin Zoran Burojević pojasnio naziv prostora. Galerija je zamišljena kao mjesto neobveznog susreta umjetnika i drugih ljubitelja života uz rijeku. Predstavio je rad Slave Striegl koji je volio Kupu te ju je oslikavao i prenosio na platno. Trenutno je u galeriji postav izložbe s animalnim motivima.

Nastavak našeg puta odveo nas je uzvodno Kupom sve do Starog Broda do kapele sv. Martina, rijetkog primjera tradicijskog narodnog baroknog graditeljstva s cjelovito očuvanim oslikanim interijerom. O drvenim crkvama i kapelama kao najvišem dometu tradicijskog narodnog graditeljstva na području sjeverne Hrvatske, posebno na području rasta hrasta lužnjaka uz rijeke Savu, Dravu, Dunav, Kupu i njihove pritoke, govorio nam je Jurica Škofač, povjesničar umjetnosti. O vrijednosti i posebnosti ovog dragulja drvene arhitekture svjedoči i prestižna nagrade EU za obnovu kulturne baštine, Europa Nostra iz 2017.

Završetak našeg stručnog obilaska zaključili smo u Etnografskoj zbirci Božidara Škofača. Etnografska zbirka smještena je u potezu deset zaštićenih drvenih kuća s drvenom kapelom sv. Fabijana i Sebastijana. Na imanju se nalaze tri čardaka (najstariji iz 18. stoljeća). Zbirka sadrži više od 5000 predmeta (zbirka muških i ženskih nošnji letovaničkog kraja, posteljinu, poculice…). Uz tekstilne predmete u čardacima se nalaze bogate zbirke namještaja (ruralne i gradske provenijencije).

O reprezentativnosti i neprocjenjivoj vrijednosti svega viđenog i doživljenog naši su učenici svjedočili u neposrednom kontaktu. Naravno, sve će popratiti, opisati i dokumentirati u domaćoj zadaći o čijim ćemo rezultatima svjedočiti kroz skoru izložbu.