Prošlo je 9.00 sati. Krenuli su. Počeo je prvi obvezni ispit državne mature.

U narednih mjesec dana, gotovo 119 000 maturanata piše svojevrsni ispit zrelosti. Danas, 17 986 njih, pristupa ispitu više razine Engleskog jezika.

Specifična je ovo godina. Specifične su bile posljednje dvije godine svih hrvatskih učenika, no ove generacije ipak posebno. Među tim su maturantima i učenici iz četiri srednje škole Sisačko-moslavačke županije koje su stradale u potresu i koji ni redovno obrazovanje, kao ni ove posljednje ispite neće završiti u svojim školama.

Stoga je Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja u suradnji sa Ministarstvom znanosti i obrazovanja te Sisačko-moslavačkom županijom kao našim osnivačem osnovao četiri školska ispitna centra za provođenje ispita državne mature kako bi učenici petrinjske, dviju sisačkih i naše škole mogli pristupiti ispitima. Naš ispitni centar je u Srednjoj školi Topusko u kojoj smo i započeli drugo polugodište i u kojoj ćemo i završiti ovu nastavnu godinu.

I, iako nismo u svojoj školi, smatram da je dobro što smo cijelo drugo polugodište bili uživo, što smo imali vremena prilagoditi se na novo i nepoznato i što upravo tim bitnim ispitima za završetak i nastavak obrazovanja, neće pristupiti u prostoru u koji ulaze prvi put. A znamo da je takvih primjera bilo i prošle te da ih ima i ove školske godine.

A zašto to pišem? Zato što mi je tijekom jučerašnjeg dana nekoliko roditelja naših učenika poslalo poruke u kojima me pitaju imam li kakve završne upute i za njih i za djecu i kako sve to preživjeti.

Nasmijala sam se na te riječi iz razloga što sam ove godine i ravnateljica i majka maturanta. Što se tiče ovog prvog, svi prethodno navedeni koji su odgovorni za provođenje ispita te mi kao škola kao i naš ispitni centar, učinili smo sve kako bi se učenici osjećali sigurno i mirno. Uvjeti su osigurani i spremni smo.

A što se tiče onog drugog, već odavno sam, a tijekom jučerašnjeg dana te osobito današnjeg jutra postala svjesna kako sigurnost po službenoj dužnosti sa osobnim nedoumicama, sumnjama i pitanjima majke baš i nejdu ruku pod ruku. No, tako to valjda mora biti. Godinama slušam iskustva roditelja i jasno je da i mi sve to moramo proći.

I zato, ovim putem hvala razrednici na riječima ohrabrenja i podrške koje su nama roditeljima itekako potrebne.

Dragi roditelji hrvatskih maturanata... i nemojte mi zamjeriti...posebno stradalih škola i posebno naše škole, gledam našu djecu pune četiri godine, gledam ih kako rastu i odrastaju, a s mnogima sam od njih u proteklih pet mjeseci o puno toga i razgovarala. Naravno da strepe i naravno da strahuju, no sve je to sasvim očekivano i uobičajeno, a posebno u ovoj prilici. No, jednako tako svi smo svjesni i toga da su ih upravo svi ti nemili događaji ojačali, očvrsnuli i motivirali da ulože dodatan trud i daju sve od sebe da usprkos svemu tome i uspiju. A vas molim (kao i sebe samu) da im budemo oslonac i podrška i da, ako danas nakon povratku svojim kućama baš i ne budu zadovoljni učinjenim, što je također uobičajena reakcija, ne nasrnemo na njih tisućama imperativa i upitnika.

Iako još mladi, i iako nam možda u nekim trenutcima djeluju neozbiljno, oni su itekako dovoljno odrasli i zreli i shvaćaju važnost ovog trenutka. A mi moramo biti ti koji će biti uz njih i nakon, nama roditeljima očekivanih, ali i možda neočekivanih ishoda svega ovoga.

A vama, dragi maturanti, poručujem.

Znanje imate, dodatni trud ste uložili, a onaj možda prvotni šok koji ćete doživjeti nakon otvaranja ispita, proći će nakon jednog ili nekoliko dubokih udaha i trenutaka mira sa samim sobom.

I sve će biti u redu. I sve će biti dobro.

Sjećate se... vi ste mali krug velikih ljudi.

Bili i ostali.

Sretno na svim stepenicama na koje ćete tijekom lipnja kročiti, a na onoj najvišoj, na konačnom cilju, s radošću ću vas dočekati po posljednji put kao srednjoškolce i uručiti vam potvrde za vaše znanje, rad i trud.

Vidimo se opet 23. srpnja ispred naše škole kada ćemo zajedno zatvoriti teško i izazovno, ali još jedno zaokruženo poglavlje u vašim mladim životima. Brzo će doći i taj dan. Samo hrabro i samo s vjerom u sebe kao i uvijek do sada. Kao i svih uspješnih godina koje su iza vas. Sretno!

Vaša ravnateljica