Posljednje dvije godine obrazovanja, spletom puno toga ili su bili online ili nisu bili u svojoj školi. Maturalac na koji nikad neće otići, projekte i terenske nastave koje nikad nisu proveli, druženja za koja su bili zakinuti...

I kako im onda uskratiti tog posljednjeg službenog dana njihovog obrazovanja dolazak.

A željeli su doći.

Jer upravo su oni ti koji su zablistali na ovogodišnjim natjecanjima, upravo je zbog njih iza nas najuspješnija godina od kada je naše škole i upravo smo zbog njih velikim dijelom to što jesmo: godinama županijski pobjednici, državni natjecatelji, osvajači medalja, volonteri, ekolozi, sportaši, humanitarci i humanisti.

I opet smatram potrebnim spomenuti kako su mnogi među ovim divnim mladim ljudima cijele zimske praznike, do posljednjeg dana prije drugog polugodišta, pomagali svojim sugrađanima nakon potresa.

Nadam se da shvaćate njihovu snagu usprkos svim nedaćama koje su iza nas.

I da shvaćate veličinu ovog malog kruga velikih ljudi.

I zato su bili tu. Ispred naše škole u koju su provirili, ali u koju ne smiju ući, ova su djeca zaslužila barem zajedničku fotografiju. Kako sam neizmjerno danas... po tisućiti put na njih bila ponosna. Dostojanstveno, kulturno, primjereno i uzorno, svojstveno tom malom krugu velikih ljudi kakvi su bili tijekom školovanja i ostali do kraja.

U svojem obraćanju od prije neki dan, zaželjeli su svojim mlađim kolegama da oni budu jedina generacija koja neće završiti svoje obrazovanje u Glini. Srce se steglo na te riječi. Srcem punim tih želja i ja nam upravo to želim.

POVRATAK!!!

Da bude što brži !!!

Da bude ZAUVIJEK !!!

Dragi maturanti, danas ste bili tu, ispred naše škole, kako biste barem na simboličan način svoje obrazovanje završili upravo tu gdje ste ga prije tri, odnosno četiri godine i započeli.

Hvala vam na svim trenutcima u kojima ste nas učinili ponosnima i u kojima ste nas svojim mladim, ali vrlo često zrelim godinama učili što znači boriti se, ne odustajati i biti čovjek.

Svojim tijelima i rukama načinili ste krug.

Krug sam po sebi nema početak ni kraj, nema uglove ni stranice, i baš zato simbol je jedinstva i beskraja. U njemu i izvan njega sve je u pokretu, iz njega se sve kreće i u njega se sve vraća. I to vam u budućnosti i želim. Na putu koji je pred vama ne bojte se raširiti svoja krila i vinuti se visoko, visoko...

Otiđite, učite, izgrađujte se i zauvijek rastite, ali se ne zaboravite vratiti. Ovome su svijetu i ovoj zemlji, no prvenstveno ovome gradu i mjestima u kojima živite, potrebni ljudi poput vas. Nikad, ali nikada ne zaboravite tko ste i odakle ste i ostanite zauvijek mali krug velikih ljudi.

BITI I OSTATI ČOVJEK!!!

To svakome od vas od srca želim jer u konačnici i na koncu, vrijednost čovjeka upravo se tim vrijednostima i mjeri.

Sretno do zvijezda i natrag!

Voli vas vaša ravnateljica