Hrvatska i Ukrajina prošle su sličan trnovit put do priznanja, a međusobno su jedna drugu priznale prije službenog priznanja tadašnje Europske zajednice.

Nakon Domovinskoga rata, Ukrajinac Poltava Oleksandry bio je jedan od tri stranca koji su svoj život položili za hrvatsku neovisnost na području Gline. Uz kolegu sunarodnjaka preuzeo je na sebe zadatak odvrtanja vodovodnih ventila kako bi Hrvati povratnici imali pitku vodu. No, vodovod je bio miniran, a uslijed eksplozije Poltava je na mjestu ostao mrtav.

Ukrajina je pomogla Banovini i nakon razornog potresa koji je koncem 2020. pogodio naš kraj. Upravo je ta zemlja među prvima izrazila sućut zbog ljudskih žrtava, među kojima ih je najviše bilo upravo s glinskog područja, te organizirala dopremu humanitarne pomoći za što je Državna služba Ukrajine za izvanredne situacije odlikovala četiri pripadnika spasilačkih službi RH koji su se istaknuli u otklanjanju posljedica potresa na području Banovine.

Naša zemlja dala je podršku Ukrajini, a ovom skromnom gestom pruža je naša škola.

Hrvatska i naš kraj znaju što znače izbjeglištvo, neizvjesnost, uzbune, skloništa, bijeg, razaranje doma ljudskom rukom mržnje i nepredvidivom razornom snagom prirode, briga roditelja za dijete u ratu i tuga i neizvjesnost djeteta na rastanku s ocem, majkom, članom obitelji.

Možda protiv ovog čina agresije na suverenost i neovisnost jedne zemlje ne možemo učiniti mnogo, no možemo izraziti svoju solidarnost i podršku jer jedan narod proživljava razaranje, patnju i agresiju koju smo i mi sami proživjeli.

Taknuto je u - MIR, stoljetnu čežnju koju Europa i čovječanstvo trebaju i zaslužuju.

Uz zahvalu Ukrajini koja nam je pružila ruku prijateljstva u stvaranju ove zemlje, u našim patnjama i stradanjima, u mislima smo i molitvama s narodom Ukrajine i svim našim građanima koji se nalaze na njezinom području.

Ravnateljica Marija Margušić-Novosel, prof.