MILENIJSKI STRUČNI SKUP  -  Petrinja, 29. travnja 2011.

Kompanija Gavrilović bila je razlog zbog kojeg se 29.travnja o.g. u  Petrinji okupio velik broj srednjoškolskih profesora ekonomije iz cijele Hrvatske. Cilj njihova dolaska bio je seminar s temom „Tradicijski obiteljski posao – Gavrilović“ te snimanje zajedničke milenijske fotografije .Na najvećem stručnom skupu profesora obrazovnog sektora ekonomije, trgovine i poslovne administracije ikada održanom u neovisnoj Hrvatskoj sudjelovalo je 240 nastavnika iz 50 srednjih škola.Suorganizatori skupa bili su Srednja škola Glina, tvrka Gavrilović te Agencija za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih iz Zagreba.No, ne budimo isuviše samozatajni i istaknimo da je upravo naša škola odradila lavovski dio posla oko pripreme i organizacije samog događaja.

Prvi dio skupa odvijao se u Hrvatskom domu u Petrinji gdje je održan prigodni program te prezentacije vezane uz temu seminara.U predvorju doma priređena je izložba tradicijskih obrta petrinjskog i glinskog kraja koja je izazvala veliki interes okupljenih.Bila je to izvrsna prigoda za kupnju suvenira koji će biti trajni podsjetnik na boravak u Petrinji ( mnogima od okupljenih prvi). Valja spomenuti da je izrađena i prigodna suvenir-medalja skupa , s neizbježnom Jelicom kao središnjim motivom.Medalja je pobrala mnogo komplimenata,a izrađivačima donijela izvrstan prihod jer su je gotovo svi poželjeli ponijeti kući.Učenici 3.b razreda uredili su sa svojim prijateljima iz Osnovne škole Dragutina Tadijanovića iz Petrinje veliki štand na kojem su izložili razne ukrasne predmete. Izrađivali su ih na radionicama u sklopu zajedničkog projekta koji su nazvali „Pod istom kapom“, a osobitu pozornost privukle su živopisne ružice od glinamola.

Svečani dio programa organizirala je naša škola pa su naši učenici bili glavni nositelji događanja na pozornici.Folklorna skupina izvela je tradicijske plesove i napjev,filmaši su snimili i prikazali dva filma o školi simboličnih naziva „Mala škola velikih mogućnosti“ te „Kratki tečaj preživljavanja u ekonomskoj školi“, a glumci su nasmijali publiku dogodovštinama urnebesnog razreda.Muški vokalni ansambl Petrinjski slavulji upotpunio je doživljaj svojom izvedbom spleta petrinjskih pučkih pjesama.Angažman glinskih učenika nije se sveo samo na nastupe,već su bili uključeni u razna događanja toga dana kao vodiči, redari,hostese,snimatelji... Stoga su mnogi od okupljenih nastavnika pohvalili njihovu predanost,savjesnost,ali i radost s kojom su obavljali dana im zaduženja. Djevojke i dečki  u narodnim nošnjama te u poslovnoj odjeći bili su česta meta fotoaparata.

Na početku programa sudionicima su poželjeli dobrodošlicu domaćini i uzvanici. Svi su se govornici ( predstavnici županije, gradonačelnici Gline i Petrinje,savjetnice iz Agencije, ravnateljica SŠ Glina) nadahnuto obratili nazočnima,vjerojatno poneseni atmosferom skupa.Ipak treba izdvojiti nastup g.Georga Gavrilovića starijeg kojeg smo uspjeli privoljeti da održi kratki pozdravni govor.Jednostavnost i toplina njegova ,gotovo očinskog, nastupa osvojili su prisutne pa se nije mogao poželjeti bolji uvod u priču o kompaniji Gavrilović. Istaknuvši da predstavlja osmu generaciju vlastite obitelji koja se bavi ovim poslom, g.Gavrilović najavio je svoje povlačenje koncem godine-točno na dan kada je prije 20 godina kupio tvrtku.  

A za priču o tradicijskom obiteljskom poslu bili su zaduženi poznati petrinjski kroničar dr.sc.Ivica Golec,znanstveni suradnik u Hrvatskom institutu za povijest te direktor prodaje u Gavriloviću, g.Dinko Klepo.Njihovi nastupi predstavljali su okosnicu drugog dijela programa u Hrvatskome domu.Oba nastupa bila su popraćena prikladnim prezentacijama , izrađenim upravo za ovu prigodu.Prema dogovoru organizatora, sudionicima će navedene prezentacije biti naknadno poslane jer se pokazalo da bi mogle biti vrlo korisne u radu s učenicima.Novi program u ekonomskim školama predviđa uvođenje izbornog predmeta Obiteljsko poduzetništvo,a upravo je Gavrilović d.o.o. sjajan primjer obiteljskog poduzetništva u hrvatskim okvirima.

Dr.Golec sažeto je ispričao obiteljsku povijest Gavrilovića koji su iz srednje Bosne preko Hercegovine i zapadne Bosne prispjeli u Petrinju.Okupljene je iznenadio podatak da su recepturu čuvene zimske salame izvorno stvorili talijanski mesari koji su to radili zimi,a ljeti su bili zaposleni kao zidari.Naravno,Gavrilovići su receptu dodali „ono nešto“ što zimsku čini posebnom i izvornim hrvatskim brandom. 

Obilježja te zamke i izazove obiteljskog posla prezentirao je g.Dinko Klepo, direktor prodajnog sektora i „pridruženi“ član obitelji Gavrilović.Dok u razvijenom svijetu obiteljski biznisi čine glavninu poslovnih subjekata ( od 60% u Francuskoj ili Njemačkoj do 93% u Italiji),u Hrvatskoj je posve drugačija situacija.Gavrilović d.o.o. stoga predstavlja iznimku,a osobito zbog činjenice da „traje“ već osam naraštaja,dok se većina obiteljskih poslova gasi nakon treće generacije ili prerasta u neku drugu formu poslovanja.

Kulminaciju dana predstavljalo je snimanje milenijske fotografije u krugu tvornice pod budnim okom poznatog fotografa Šime Strikomana. Zaposlenicima kompanije i profesorima sa seminara pridružili su se učenici Srednje škole Glina kao izvorna poveznica svijeta obrazovanja sa svijetom rada. Pribrojimo li im djecu direktora u kompaniji  – savršena podloga za obiteljsku fotografiju sa gotovo 700 osoba bila je tu.Oblikovanje Gavrilovićevog loga trajalo je dvadesetak minuta i bilo je puno smijeha dok nas je šjor Šime dovodio u red. Kada  je snimljen zadnji kadar ,mogli smo odahnuti s olakšanjem jer se oznake slova na travi nisu isprale, a kišica je kulturno škropila,ne pretvorivši se u pljusak.

Sudionici su bili iznimno zadovoljni sadržajima i organizacijom seminara te prijateljskim i opuštenim ozračjem koje je vladalo cijelo vrijeme.Nije li to upravo ono što je primjereno za priču o jednom obiteljskom poslu koji želi trajati i čija deseta generacija trenutno pohađa drugi razred osnovne škole? Gledano iz naše pozicije, pokazali smo da smo dorasli i ovako velikim izazovima te da smo već odavno prerasli provincijske okvire u kojima djelujemo. Nakon ovoga skupa nitko nas više ne bi smio smatrati malom školom,a osobito ne mi sami. Kada kolege ostanu zadivljene besprijekornim radom i uzornim ponašanjem naših učenika, onda nam je moralna obveza istaknuti da stručni skupovi i postoje zbog njih -kako bismo bili kvalitetniji nastavnici i ostavili traga u njihovim životima.S druge strane, događaj kao ovaj petrinjski bilo bi nemoguće ostvariti bez njih.                                

 Aleksandra Pereković