Čukur brdo

Prva postaja bila je Čukur brdo. Predstavljena nam je realizacija projekta „Slomljeni pejzaž“ - spomen obilježje Gordanu Ledereru, hrvatskom fotografu i TV-snimatelju, HTV-u djelatniku. Bio je jedna je od prvih i najpoznatijih žrtava srpske agresije na Hrvatsku. Poginuo je na radnom mjestu, pogođen metkom snajpera, snimajući hrvatske borce u akciji na brdu Čukur iznad Hrvatske Kostajnice 10. kolovoza 1991. godine. Spomen obilježje „Slomljeni pejzaž“  čini pristupna staza i razbijene leće Gordana Lederera. Staza, koncipirana kao Ledererov put života, šifrirana je u betonske ploče položene u travu.

• „Sada kada mirom dišu kolovoška jutra, sja kroz banijska praskozorja svijetla sjeta u očima Gordana Lederera“- piše pokraj spomen obilježja „Slomljeni pejzaž“, jednim od najljepših spomen obilježja iz Domovinskog rata.

SŠ Ivana Trnskoga

Druga postaja bila je Srednja škola Ivana Trnskoga u Hrvatskoj Kostajnici.

Tamo su nas dočekale divne osobe koje su nam detaljno objasnile kamo idemo i što ćemo vidjeti. Otišli smo „praznih“ glava, a vratili se puni znanja. Upoznali smo se s dr.sc. Natašom Štefanec, profesoricom povijesti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, diplomiranom arheologinjom i povjesničarkom Ivanom Miletić Čakširan i gospodinom Ivanom Jankovićem, dipl. ing. geod. Čuli smo poučna predavanja „Zrinski na prostoru Pounja i Zrinske gore“ te „Baština Zrinskih – budućnost Banovine“.

Učenici SŠ Ivana Trnskoga pripremili su nam u prostoru utvrde Hrv. Kostajnica dramsko-scenski prikaz života najznačajnijih ličnosti obitelji Zrinski i Frankopan.

Utvrda Zrin

Zatim smo krenuli prema trećoj postaji - utvrdi Zrin. Bila je to prava avantura. Najprije su nam rekli da se pazimo poskoka. Rekoh, krasno... Istina je da nam je svima pao mrak na oči kada smo vidjeli koliko je to visoko. Ljudi moji, trebalo se popeti do utvrde. No, uz smijeh i dobro društvo ništa nije teško. Par udisaja, izdisaja, većih koraka i stigli smo. Isplatilo se jer pogled je doista jedinstven. Neki učenici iz 4.a bavili su se fotogrametrijskim mjerenjem, pod budnim okom gospodina Ivana Jankovića, neki su slikali, kao npr. 3.a, a neki su uživali i jeli. Bio je to naravno 3.b. Treba iskoristiti svaki trenutak, zar ne?

Svratili smo i do gotičke crkve sv. Marije Magdalene, koja se prvi put spominje na početku 16. stoljeća i spada u red najbitnijih srednjovjekovnih građevina na području sjeverne Hrvatske. Budući da građevina ima visoku arhitektonsku i povijesnu vrijednost, Ministarstvo kulture, u programu zaštite kulturnih dobara, odlučilo je financirati obnovu te srednjovjekovne crkve.

 Gvozdansko

Pomalo već umorni skoro smo se skotrljali nizbrdo do busa. Ne brinite, ipak smo preživjeli! Onako iscrpljeni zaputili smo se prema Gvozdanskom, našoj četvrtoj i posljednjoj postaji. Tamo nas je dočekala još jedna utvrda, ali bili smo malo u stisci s vremenom pa smo odlučili da se nećemo penjati. Riječ je o starohrvatskoj utvrdi koju su podigli hrvatski plemenitaši Zrinski. U Gvozdanskom je Nikola III. Zrinski imao topionicu, ljevaonicu i kovnicu novca. „Eh, da je meni sada imati kovnicu novca“, rečenica je koja se čula više puta. Neki su gledali utvrdu, mislili o novcu, a neki su dragali konje. Sve u svemu, zasigurno će nam sve ove lokacije ostati u sjećanju po smijehu, druženju, stečenom znanju, zmijama, konjima, prirodi i predivnim pogledima ili pak dobivenim sutrašnjim upalama mišića. Na slikama možete vidjeti još toga što smo posjetili. Sve je zabilježeno fotićem i pohranjeno u našim uspomenama.